ZAVISNOSTI: Saosećajan Pristup Isceljenju
- Milly MirrorWitch
- Aug 12
- 5 min read
Zavisnost je složen i višeznačan problem koji pogađa milione života širom sveta. Dr. Gabor Maté, renomirani lekar i autor, postao je jedan od najuticajnijih glasova u razumevanju zavisnosti iz saosećajnog, holističkog ugla. Njegov pristup izaziva konvencionalna gledišta zavisnosti kao seriju loših izbora ili genetskih predispozicija i umesto toga ističe duboke veze između zavisnosti, trauma i nesređenih emocionalnih potreba.
Kroz svoj rad, dr. Maté je skrenuo značajnu pažnju na osnovne emocionalne i psihološke korene zavisničkog ponašanja i predložio putanje za isceljenje koje naglašavaju saosećanje, povezanost i holističku negu.
Ponovno definisanje zavisnosti: Iza supstanci
Tradicionalno, zavisnost se definiše kao zavisnost od supstanci poput droga ili alkohola, obeležena kompulsivnim ponašanjem i negativnim posledicama. Dr. Maté proširuje ovu definiciju kako bi uključio bihevioralne zavisnosti — aktivnosti poput kockanja, kupovine, prejedanja ili prekomernog rada. Prema dr. Matéu, zavisnost nije definisana objektom zavisnosti, već unutrašnjim iskustvom pojedinca i njegovim odnosom prema njoj.

U svojoj uticajnoj knjizi In the Realm of Hungry Ghosts: Close Encounters with Addiction, dr. Maté opisuje zavisnost kao „bilo koje ponašanje u kojem osoba pronalazi privremeno olakšanje ili uživanje, ali pati zbog negativnih posledica kao rezultat toga, i ipak ima poteškoća da se toga odrekne.“ Ova definicija je široka, priznajući da zavisnost može da se manifestuje na mnoge načine, često kao pokušaj da se umanji duboka emocionalna bol ili stres.
Koreni zavisnosti: Odgovor na traumu i bol
Jedno od osnovnih načela rada dr. Matéa je razumevanje da je zavisnost ukorenjena u traumi i emocionalnom bolu. Njegova istraživanja i kliničko iskustvo pokazuju da osobe koje se bore sa zavisnošću često dele istorije problema iz detinjstva, zanemarivanja ili zlostavljanja. Ova rana iskustva u životu ometaju normalan razvoj i dovode do mehanizama suočavanja koji se kasnije manifestuju kao zavisna ponašanja.
Rad dr. Matéa usklađen je sa studijom o negativnim iskustvima iz detinjstva (ACE), koja je otkrila snažnu povezanost između broja negativnih iskustava iz detinjstva i verovatnoće razvoja zavisnosti i drugih hroničnih stanja u odraslom životu. Prema dr. Matéu, zavisnost ne treba posmatrati samo kao izbor, već kao strategiju preživljavanja koju pojedinci koriste da umanje bol, anksioznost i osećaj povezanosti sa sobom i drugima.
Kako on kaže: „Pitanje nije zašto zavisnost, već zašto bol?“ Ova fundamentalna promena u perspektivi izaziva stigma koja se često povezuje sa zavisnošću i podstiče dublje, empatično istraživanje njenih korena.
Mozak i zavisnost: Bio-psiho-socijalna perspektiva
Dr. Maté naglašava da zavisnost nije isključivo biološki ili psihološki problem, već kompleksna interakcija oba faktora, pod uticajem društvenih i životnih okolnosti. On objašnjava da rane traume mogu uticati na razvoj mozga, naročito na oblasti odgovorne za emocionalnu regulaciju, kontrolu impulsa i donošenje odluka.
Dopamin, neurotransmiter povezan sa uživanjem i nagradom, igra značajnu ulogu u zavisnom ponašanju. Osobe sa istorijom trauma često imaju poremećene dopaminske puteve, što ih tera da traže aktivnosti ili supstance koje mogu privremeno povećati nivo dopamina i pružiti kratkotrajni osećaj olakšanja ili euforije. Dr. Maté napominje da supstance ili ponašanja koja izazivaju zavisnost suštinski „otimaju“ sistem nagrade u mozgu, stvarajući ciklus zavisnosti koji je teško prekinuti bez adresiranja dubokih emocionalnih rana.
Prefrontalni korteks, koji je odgovoran za racionalno razmišljanje i kontrolu impulsa, takođe je pogođen ranim traumama. Kada je osoba stalno izložena stresu, ovaj deo mozga može postati nedovoljno razvijen ili disfunkcionalan, što otežava otpor zavisnim impulsima. Zbog toga osobe sa istorijom trauma često imaju problema sa kontrolom impulsa i više su podložni zavisnim ponašanjima.
Uloga društva u zavisnosti
Dr. Maté se zalaže za razumevanje zavisnosti kao društvenog problema, a ne samo kao individualnog. On tvrdi da savremeno društvo često promoviše odvajanje, stres i konkurenciju, što sve doprinosi osećaju izolovanosti i nedostatka vrednosti. Ova kulturna sredina može pogoršati postojeće traume ili stvoriti nove emocionalne rane, što ljude tera da traže utehu kroz zavisnička ponašanja.
Društvo takođe igra ulogu u stigmatizaciji zavisnosti, dodatno izolujući one koji pate. Osuda i sramota usmerene prema osobama sa zavisnostima često pojačavaju osećaj bespomocnosti i bezvrednosti, čineći oporavak još izazovnijim. Dr. Maté se zalaže za promenu društvenih stavova, pozivajući nas da zamenimo osudu sa saosećanjem i da posmatramo zavisnost kroz prizmu zajedničke ljudskosti.

Isceljenje od zavisnosti: Uloga saosećanja i povezivanja
Za dr. Matéa, put ka izlečenju od zavisnosti ne leži samo u kazni ili volji, već u negovanju samosaosećanja i razvijanju istinskih ljudskih veza. On tvrdi da je protivotrov zavisnosti ne samo apstinencija, već život obogaćen značajnim odnosima, razumevanjem sebe i emocionalnom sigurnošću.
Briga zasnovana na razumevanju traume je ključna u dr. Matéovom pristupu lečenju zavisnosti. Ovaj tip brige prepoznaje da mnogi ljudi sa zavisnostima imaju istoriju značajnih trauma i da izlečenje uključuje stvaranje okruženja u kojem se pojedinci osećaju bezbedno, poštovano i viđeno. Umesto da se fokusira isključivo na apstinenciju, briga zasnovana na razumevanju traume stavlja akcenat na emocionalnu otpornost i postepeno procesuiranje traume.
Mindfulness (svesna pažnja) i samosvest su ključni elementi dr. Matéovog predloženog puta ka oporavku. Praktikovanjem mindfulness-a, pojedinci uče da posmatraju svoje misli, osećanja i nagone bez trenutne reakcije ili osude. Ovo im pomaže da postanu svesni svojih okidača i emocija koje pokreću njihovo zavisno ponašanje. S vremenom, ova svesnost im omogućava da donose zdravije izbore i izgrade dublje razumevanje svojih unutrašnjih iskustava.
Jedno od najmoćnijih uvida iz dr. Matéovog rada je važnost povezivanja u procesu isceljenja. On naglašava da zavisnost često potiče iz nedostatka povezanosti — kako sa sobom, tako i sa drugima. Izgradnja podržavajućih, ljubaznih odnosa može obezbediti emocionalnu hranu potrebnu za prevazilaženje uticaja zavisnosti. Ovaj koncept se usklađuje sa istraživanjima koja pokazuju da su snažne socijalne mreže jedna od najvažnijih faktora uspešnog oporavka.
Saosećajno ispitivanje: Terapeutski pristup
Terapeutska metoda dr. Matéa, poznata kao Saosećajno ispitivanje (Compassionate Inquiry), dizajnirana je da pomogne klijentima da razumeju dublje, često skrivene emocionalne pokretače njihovih ponašanja. Ovaj pristup uključuje vođenje pojedinaca kroz proces samoproučavanja koji otkriva njihova uverenja, sećanja i obrasce. Cilj je podsticanje samosaosećanja i uvida, omogućavajući pojedincima da vide kako su njihova ponašanja ukorenjena u prošlim iskustvima, a ne u urođenim manama.
Rad dr. Gabora Matéa poziva nas da preispitamo šta mislimo da znamo o zavisnosti. On izaziva stigmu koja često prati zavisnost i podstiče gledanje na zavisnost kao odgovor na bol, a ne kao neuspeh volje. Njegov holistički pristup stavlja naglasak na potrebu za saosećanjem, povezivanjem i dubljim razumevanjem osnovnih emocionalnih i psiholoških faktora koji utiču na zavisnost.
Prema dr. Matéu, oporavak od zavisnosti nije samo prestanak uzimanja supstanci ili ponašanja, već je to ponovo otkrivanje sebe i isceljenje od rana koje pokreću zavisnost na prvom mestu. Usvajanjem ovog stava, možemo podstaći podržavajući, ljudski i efikasan pristup prevazilaženju zavisnosti i pružanju pomoći onima koji su na putu oporavka.
Onima koji koračaju putem zavisnosti, znajte da vaša priča nije obeležena slabostima, već dubokom otpornošću. Put napred može delovati zastrašujuće, ali svaki korak koji napravite, bez obzira na to koliko mali bio, je dokaz vaše hrabrosti i sposobnosti za promenu.

Isceljenje nije usamljeni poduhvat; ono je podržano saosećanjem, povezanošću i prepoznavanjem da ste vi više od svojih borbi. Prihvatite istinu da zaslužujete ljubaznost, i od drugih i od sebe, dok ponovo gradite i ponovo otkrivate snagu unutar sebe. Niste sami, a nada je uvek prisutna, čekajući da vas vodi ka celovitosti i miru.
Za sve vas koji ovo čitate, bilo da se lično borite sa zavisnošću, posmatrate voljenu osobu koja se bori s njom, ili jednostavno razmišljate o njenom dubokom uticaju na čovečanstvo, znajte da niste sami. Zavisnost nije znak slabosti — to je duboko složen izazov koji pogađa pojedince i zajednice na bezbroj načina. Ukorenjena je u bolu, biologiji, a ponekad i u potrebi za begom, ali ona ne definiše ko ste vi ili ko je vaša voljena osoba.
Zajedno, kroz razumevanje, saosećanje i kolektivnu akciju, možemo se suočiti sa stigmom koja okružuje zavisnost, podržati one na njihovom putu oporavka i stvoriti okruženja koja podstiču isceljenje i povezanost. Vaš glas, vaše saosećanje i vaša volja da učinite korake — bez obzira koliko mali bili — mogu napraviti razliku u prevazilaženju ove borbe, ne samo za pojedince, već za čovečanstvo u celini. Hajde da razgovaramo, slušamo i zajedno gradimo put napred.
Comments